◎

KIKLOP

Ranko Marinkovic — Vodic za ucenje
Objavljeno: 1965. Vrsta: Modernisticki roman Radnja: Zagreb, jesen 1940. – proljece 1941. Kljucno: Strah od rata i dehumanizacija

O djelu

Autor

Ranko Marinkovic (1913.–2001.)

Klasik hrvatske knjizevnosti 20. stoljeca. Roden na Visu, umro u Zagrebu. Romanistiku zavrsio na Filozofskom fakultetu. Jedan od utemeljitelja hrvatskog modernizma. Najvaznije: drame Albatros i Glorija, zbirka Ruke, roman Kiklop.

Naslov – simbolika

Kiklop = Polifem iz Odiseje

Jednooki div iz Homerove Odiseje. Marinkovic aludira i na Joyceov Uliks (gradski kronotop). Melkior na kraju romana zatvara jedno oko i bukvalno postaje Kiklop – gubi ljudskost, pretvara se u neman.

Knjizevni smjestaj

Modernisticki roman

Tok svijesti, umetnute fantazije i snovi, intertekstualne reference (Homer, Joyce, Dostojevski). Hibridna struktura: romanticno, groteskno, filozofsko, karnevalsko. Jedan od kljucnih modernistickih romana juznoslavenskih knjizevnosti.

Povijesni kontekst

Ususret Drugom svjetskom ratu

Radnja: jesen 1940. – proljece 1941., neposredno pred ulazak Jugoslavije u rat. London se bombarda, mobilizacija je sve bliza, strah od rata prozi svakodnevnicu. Rat je "Polifem koji dolazi".

Pripovijedanje

Autorski pripovjedac ne sudjeluje u dogadajima, ali sve sto pripovijedac pripada djelokrugu glavnog lika Melkiora Tresica. Dogadaji su "oslabljeni" modernisticki nizom umetnutih mastovitih sekvenci, snova i epizoda na rubu stvarnosti i fantazije.

Likovi

Lik Tko je Uloga u romanu
Melkior Tresic Kazalisni kriticar, filozof i psiholog po obrazovanju Glavni lik. Opsjednut strahom od regrutacije. Smislja plan "preventivne dehumanizacije". Putuje kroz grad, kasarnu, bolnicu. Na kraju postaje Kiklop.
Enka Ljubavnica Jedan od Melkiorovih ljubavnih odnosa. Predstavlja erotsku, tjelesnu dimenziju zivota – privremeni bijeg od tjeskobe rata.
Vivijana Ljubavnica Drugi ljubavni odnos. Zajedno s Enkom simbolizira Melkiorovu podijeljenost izmedju uzitka i egzistencijalne tjeskobe.
Ugo Intelektualni prijatelj Dio druze u goscionici. Filozofske i politicke rasprave, intelektualni razgovori o ratu i civilizaciji.
Maestro Intelektualni prijatelj, umjetnik Kljucni lik. Nakon filozofske analize propasti civilizacije trijumfalno izvrsi samoubojstvo bacajuci se na elektricni vod. Melkior je izabrani svjedok. Samoubojstvo kao jedini slobodni cin.
Don Fernando Intelektualni prijatelj Dio intelektualne druze u goscionici. Filozofski razgovori i rasprave.
ATMA Susjed (tajanstven, sumnjiv) Susjedska figura puna aluzija i prokazivanja. Ime dolazi od sanskrits. pojma individualnog bica (atman). Simbolizira nadzirucii pogled, mozda i dostavljaca ili spijuna.
Don Kuzma Vjeronastavnik iz Melkiorova djetinjstva Pojavljuje se u flashbackovima. Udara ucenike po usima. Simbolizira nasilje religijskog autoriteta i ponizenje koje obiljezava djetinjstvo. Nestaje tajanstveno, postaje pustinjak.
Cviker Stranac na ulici, varalica Zamjenjuje Melkiora za svog skolskog kolegu "Filipovica" i izvuce iz njega 50 dinara. Melkior zna da je prevaren ali ne moze se oduprijeti. Tipicni gradski parazit.
Krleto Vojnik u kasarni Laje na zarulju poput psa. Jasna paradigma dehumanizacije vojnih uvjeta: sustav od covjeka napravi psa.

Tijek radnje (kronoloski)

Napomena o strukturi

Roman nema linearnu fabulu – tok je modularan, s umetnutim mastanjima, snovima i flashbackovima. Ovo je rekonstrukcija kljucnih dogadajnih blokova kronoloski.

1
Nocno lutanje Zagrebom – MAAR reklame
Melkior luta gradom u sumrak i noc. Gleda reklame agencije MAAR projicirane na zgradi na Trgu. Srijece slijepog prosjaka. Opca slika konzumerickog, karnevalskog, modernistickog urbanog zivota pred rat.
2
Flashback: Don Kuzma i saka po usima
Secanje na vjeronauk: don Kuzma udara ucenike po usima jer crtaju uhove. Melkior raskida skolovanje zbog srama. Don Kuzma nestaje pod tajanstvenim okolnostima, postaje pustinjak.
3
Susret s Cvikerom – prevara
Stranac Cviker zamjenjuje Melkiora za svog skolskog kolegu "Filipovica" i manipulacijom izvuce 50 dinara. Melkior zna da je prevaren ali je nemocen da se suprostavi.
4
Novine: Bombardiranje Londona
Melkior cita naslove: "NAJSTRASNIJE BOMBARDIRANJE LONDONA". Ne uspijeva zamisliti konkretnu patnju. Razgovor s mobiliziranim soferom koji odlazi na front. Rijec "mobilizacija" prozi Melkiora nepodnosivom tjeskobon.
5
Intelektualna druzina u goscionici
Melkior se druzio s Ugom, Maestrom, don Fernanandom i ostalima. Nocni filozofski razgovori, rasprave o civilizaciji, ratu i smislu zivota. Karnevalska atmosfera: alkohol, smijeh, crni humor pred kataklizmom.
6
Ljubavni odnosi – Enka i Vivijana
Melkior prozivljava ljubavne avanture. Tjelesni uzici nasuprot egzistencijalnoj tjeskobi. Ljubav i eros kao privremeni bijeg od straha od rata i smrti (Eros vs. Thanatos).
7
Plan preventivne dehumanizacije
Melkior smislja plan: mrsnuti do razine koja ga cini neupotrebljivim za vojsku. Vizije samomutiliranja i "samoljudozderstva". Paradoks: da bi prezivio kao covjek, mora preventivno prestati biti covjek.
8
Novacenje – kasarna
Melkior je novacen i odveden u kasarnu. Suocava se s brutalnom vojnom hijerarhijom. Krleto laje na zarulju – paradigma dehumanizacije. Melkior odlucuje odglumiti ludilo da bi pobjegao.
9
Bolnica i psihijatrija – odglumljeno ludilo
Melkior odlazi u bolnicu, zatim u psihijatriju. Odglumljeno ludilo mu polazi za rukom. Otpusten je iz vojnih obaveza i vraca se u civilni zivot. Ali crta izmedju normalnosti i ludila se gubi.
10
Maestrovo samoubojstvo na elektricnom vodu
Maestro, nakon filozofske analize propasti civilizacije, trijumfalno se baci na elektricni vod i pogine. Melkior je izabrani svjedok toga performativnog, kazalisnog cina slobode. Samoubojstvo = jedini dostupni akt autonomije.
11
Neuspjesni pokusaj povratka u vojsku
Melkior se pokusava vratiti u vojsku, ali ne uspijeva. Potpuna dezorijentacija: vise ne zna treba li biti vojnik ili civil, sam ili medu drugima, ziv ili mrtav.
12
Zavrsna scena – Melkior postaje Kiklop
Melkior pada na travu cetveronozke. Osluskuje zvukove oruzja i brujanje grada-Zoopolisa. Kukac mu zatvori jedno oko – bukvalno postaje jednooki Kiklop. Odlazi "bratski u izbezumljeni grad Zoopolis".
"Navalio je kamen – rece Melkior i spusti glavu nemocno na zemljina njedra: majko moja... Zacuje tutanj u dubini pod sobom. Hropce zemlja razrovana, ranjena, vec je udaraju njegova kopita. – Polifem-kiklop dolazi! (...) Zoopolis! – rece s nekom nadom i cudan osmijeh ozari mu lice bezumnim sjajem. – Utvrdeni grad! (...) I otplazi bratski u izbezumljeni grad Zoopolis."
Zavrsna stranica romana (str. 366)

Mjesta radnje

Sredisnje mjesto

Zagreb / Zoopolis

Grad nigdje nije imenovan kao "Zagreb" – Marinkovic ga naziva Zoopolis (grck. zoon = zivotinja + polis = grad). Prikazan modernisticki: nocni zivot, reklame, tramvaji, vreva ulica. Grad je karnevalsko i groteskno polje. Melkiorov Zagreb je prostor lutanja i straha.

Kljucno mjesto

MAAR reklame – Trg bana Jelacica

Reklamna agencija MAAR (osnivac Zvonko Maar) projicira reklame na zgradi na Trgu. Ogromne reklame osvjetljavaju noc. Simboliziraju konzumericku laznost: sve se prodaje, cak i smrt (prva hrvatska zakladnica!). Marinkovic ih ironizira: danse macabre konzumerizma.

Socijalni prostor

Gostionica

Srediste intelektualnog zivota. Tu se Melkior okuplja s Ugom, Maestrom, don Fernanandom. Filozofski razgovori, alkohol, crni humor. Karnevalska funkcija: prostor privremene slobode i bjega unutar tjeskobe rata.

Traumatski prostor

Kasarna

Brutalno, nehiumano okruzenje. Melkior se suocava s vojnom hijerarhijom, disciplinom i nasiljem. Krleto laje na zarulju. Kasarna je anti-polis intelektualnog svijeta gostionica – ovdje vlada animal-logika, a ne logos.

Liminalno mjesto

Bolnica / psihijatrija

Granicno mjesto izmedju normalnog i ludila. Melkior odglumljuje ludilo kako bi pobjegao iz vojnih obaveza. Otpusten je, ali crta izmedju normalnosti i ludila ostaje nejasna u daljnjem zivotu.

Zavrsna slika

Livada / trava

Melkior pada na travu cetveronozke u zavrsnoj sceni. Zemlja kao majka i grob. Slika direktno aludira na povratak animalnom stanju – covljek koji je izgubio borbu s civilizacijom i ratom konacno postaje zivotinja-kiklop.

Teme i motivi

💣

Strah od rata i smrti

Centralna tema. Mobilizacija kao prijetnja identitetu i integritetu. Melkior se ne boji samo tjelesne smrti nego gubitka sebe kao individue unutar vojne mase.

💔

Egzistencijalna tjeskoba

Intelektualac pred katastrofom koji ne moze djelovati ni naci smisao. Tjeskoba kao konstantna pozadinska buka modernistickog covjeka.

🏙

Grad kao labirint

Zagreb/Zoopolis kao modernisticko polje: anonimno, brutalno, fascinantno i uzasno. Lutanje gradom = tjeskobna i beskonacna potraga za smislom i izlazom.

👀

Dehumanizacija

"Preventivna dehumanizacija" – Melkiorov paradoks: da bi izbjegao prisilnu dehumanizaciju rata, sam sebe dehumanizira. Rat dehumanizira i pobjednike i porazene.

💕

Ljubav i tjelesnost

Enka i Vivijana kao privremeni bijeg od straha. Eros vs. Thanatos – ljubav i tjelesnost nasuprot smrti i ratu. Tijelo kao jedini pravi posjed covjeka.

⚖

Intelektualac i povijest

Moze li intelektualac djelovati u dobu katastrofe? Melkior razumije situaciju ali je bespomocan. Maestro nalazi jedini "izlaz" – samoubojstvo kao cin otpora.

🎪

Karnevalsko i groteskno

Gostionica, reklame, nocni zivot – sve ima karnevalski ton. Smijesno i uzasno koegzistiraju. Grozota rata prikrivena festivitetom svakodnevnog zivota – "danse macabre".

⍼

Religija i autoritet

Don Kuzma kao paradigma. Crkva kao represivna institucija koja kazi tjelesnim nasiljem. Marinkovic ne kritizira duhovnost, nego institucionaliziranu religijsku vlast.

🔥

Propast civilizacije

Maestrova analiza: zapadna civilizacija propada, a rat je njen logicni ishod. Modernizacija – reklame, tehnologija, gradovi – prikrivaju nutarnji moralni raspad.

🤖

Sloboda i nuznost

Maestrovo samoubojstvo kao jedini slobodni cin u nuznosti. Melkiorov plan "odglumljenog ludila" – sloboda kroz obmanu i simulaciju. Pitanje: je li bijeg od rata sloboda ili kukavistina?

Metafore, simboli i prenesena znacenja

Kiklop (Polifem) – kljucni simbol cijelog romana

Homerova Odiseja: Polifem je jednooki div kojeg Odisej zaslijepi. Marinkovic prenosi simbol na moderni kontekst: Melkior na kraju romana zatvori jedno oko (kukac mu padne na oko) i bukvalno postane Kiklop. Jedno oko = jednostranost, gubitak siroke perspektive, dehumanizacija. Covljek koji nije htio ili nije mogao vidjeti propast civilizacije postaje neman. Udio u etimologiji naslova: Kiklop je i "cirkularni oci" – sve vrti u krug, civilizacija se vraca na primitivno.

Zoopolis – grad kao zvjerinjak

Zagreb preimenovan u Zoopolis (grck. zoo + polis = zivotinjski grad). Gradani koji trckaraju, grabe, prodaju, kupuju nalik su zivotinjama u kavezu. Civilizacija = racionalizirana zivotinjska agresija. Rat ce Zoopolis tek "formalizirati" ono sto je uvijek vec bio. Marinkovic sugerira da su "civilizirani" gradani i "divlji" vojnici ista stvar, samo razlicitog stupnja.

MAAR reklame – danse macabre konzumerizma

Agencija MAAR projicira reklame na ekran. Simboliziraju lazne vrijednosti konzumeristicke civilizacije: sve ima svoju reklamu, cak i pogrebni zavod. Marinkovic eksplicitno koristi pojam danse macabre (mrtvacki ples): reklame "pjevaju i plescu" nalik duhovima mrtvih. Grad plesu posmrtno, ali toga nije svjestan. Civilizacija zavrsnih trenu pred ratom oglasava cipele, aspirin i kremaciju.

Preventivna dehumanizacija – paradoks bijega

Melkiorov plan: da bi izbjegao prisilnu dehumanizaciju rata (postajanje vojnim strojem), sam sebe ce preventivno dehumanizirati (izgladnjivanjem do neuporabljivosti, vizijama samomutiliranja). Ironija je dvostruka: (1) bijeg od neljudskosti postizan jos vecim stupnjem neljudskosti; (2) plan ionako ne uspijeva jer ga odglumljeno ludilo (a ne mrsavost) spasi. Ideja je apsurdna, ali interno logicna za covljeka u ocaju.

Maestrovo samoubojstvo na elektricnom vodu

Maestro se ne baci s mosta niti uzme otrov – on se trijumfalno baci na elektricni vod. Elektricna mreza = simbolicki kicma moderne civilizacijske infrastrukture. Samoubojstvo njome = ironicna osveta civilizaciji koja ga je unistila. Cin je javan, performativan, gotovo kazalisan – Maestro napravi predstavu od vlastite smrti. Melkior je izabrani svjedok: jedini koji "razumije" poruku toga cina slobode.

Cetveronozke na travi – zavrsna scena

Melkior pada na travu cetveronozke, polizuje je, govori mravu "pod zemlju, nesretnice!". Potpuna regresija na animalno stanje. Covljek koji je izgubio borbu s ratom i civilizacijom vraca se prirori – ali ne kao oslobodenje, nego kao poraz. "Noge i ruke... vise nije znao razliku... Uspravnost kolca zdravo, stoice! – dostojanstvo stopala, palca, kaziprsta... Nista. Cetiri papka, kopita, prizemni zivot... uz zemljina njedra."

Krleto laje na zarulju

Vojnik Krleto u kasarni laje na zarulju poput psa. "Kreletovo lajanje na zarulju jasan je primjer gubitka ljudskosti u vojnickim uvjetima" (Dean Duda). Zarulj = simbol modernizacije i prosvjetiteljskog uma (svjetlost znanja). Vojnik koji laje na zarulj = um koji regredicira u instinkt pod vojnom disciplinom.

Don Kuzma i uho

Saka po usima kao paradigma nasilja religijskog autoriteta. Djeca crtaju uhove – uho = organ slusa, "slusat Bozju rijec". Don Kuzma kazi udarcem upravo uho, ironicno: propovjedas poslusnosti, a kajes tijelo koje sluza. Uho dalje postaje opsesija: svuda Melkior vidi uhove, crtaju ih, govore o njima, nastaje cijela tajna "sekta otista". Marinkovic gradi grotesknu komediju iz jednog traumatskog detalja djetinjstva.

Tramvaj i anonimnost mase

"Ne ubija se danas ljude tramvajem, moj dragi, nego evo cime" – i covjek pokaze naslove o bombardiranju Londona. Tramvaj = individualna, vidljiva smrt u gradskom prostoru. Rat = masovna, apstraktna smrt u daljini. Melkior ne moze zamisliti konkretnu patnju – "nikakvo ubijeno dijete, zdrobljenu lubanju". Marinkovic kritizira informacijsko zasicenje i medijsku distanciranost od patnje.

Narativne tehnike i modernizam

Tehnika

Tok svijesti

Melkiorove misli teku neprekinuto i asocijativno, bez jasnih granica izmedju sadasnjosti i secanja. Karakteristicno za modernizam (Joyce, Woolf, Proust). Citatelj ulazi direktno u Melkiorovu psihu.

Tehnika

Umetnute fantazije i snovi

Radnja se "prekida" sekvencama fantazije (vizije rata, samomutiliranja) i snova. Granica realnog i imaginarnog namjerno nejasna – citalac nikad nije siguran je li nesto "stvarno" dogadeno.

Tehnika

Intertekstualnost

Gusta mreza aluzija: Homer, Joyce, Dostojevski, Shakespeare, Dante, Biblija, filozofi od Platona do Schopenhauera. Roman je u dijalogu s cjelokupnom zapadnom tradicijom. Rjecnik na kraju knjige definira 400+ referenci.

Tehnika

Ironija i groteska

Marinkovic spaja tragicno i komicno. Grozota rata prikrivena smijesnim detaljima. Karnevalska inverzija: pogrebni zavod se reklamira uz pastu za zube. Smijeh i uzas kao dvije strane iste medalje.

Tehnika

Gradski kronotop

Poput Joyceovog Uliksa, roman je organiziran oko lutanja gradom u odredenom vremenskom periodu. Grad je i forma i sadrzaj – prostorno kretanje = unutarnje stanje junaka.

Tehnika

Autorski pripovjedac

Pripovjedac ne sudjeluje u radnji, ali sve filtrira kroz Melkiorovu perspektivu. Tehnicka distanca + intimnost protagonistove svijesti. Citatelj prihvaca Melkiorov subjektivni pogled na grad i ljude.

"Kritika je uglavnom roman tumacila kao fikcionalnu izvedbu dvojbi klasicnog modernistickog intelektualca pred kataklizmom Drugog svjetskog rata, upucujuci na viSestukost intertekstualnih veza u rasponu od Dostojevskog do Joycea, dakle bastinu koja je uvelike izgradila intelektualno polje i modernisticku viziju svijeta."
Dr. sc. Dean Duda, predgovor (e-Lektire izdanje)